Što depresivni bolesnici žele i očekuju od terapije?

Dokazi za želje i očekivanja pacijenata

Prof. Ellen Frank (Sveučilište u Pittsburghu, PA, SAD) započela je riječima da je u usporedbi s velikim brojem dokaza o učinkovitosti antidepresiva malo objavljenih podataka o očekivanjima pacijenata u liječenju njihove depresije. Pregledala je informacije koje su bile dostupne u anketama o pacijentima, fokusnim skupinama namijenjenim utvrđivanju prioriteta za istraživanje, kvalitativnim intervjuima s pacijentima i izravnom ispitivanju pacijenata o tome što je bilo dobro, a što nije u njihovom liječenju.

Prof. Frank je zaključila da pacijenti, kao cilj liječenja, žele:

• Ublažavanje simptoma, poput anksioznosti i negativnih misli
• Osjećaj blagostanja i poboljšanje u funkcioniranju
• Rana intervencija i kod bolesti i u svakoj epizodi ponavljajuće depresije
• Prevenciju recidiva.

Pacijenti žele suradničke odnose sa svojim liječnicima i razmatranje vlastitih ciljeva liječenja.

S obzirom na interakciju sa zdravstvenim radnicima, pacijenti su željeli:

• Suradničke i egalitarne odnose sa svojim liječnicima
• Razmatranje njihovih specifičnih ciljeva liječenja
• Detaljne informacije o poremećaju te o intervencijama koje bi mogle biti korisne u liječenju, kako bi sami bili informirani u izboru liječenja

Prof. Frank je također naglasila:

• Važnost uvažavanja pacijentovih sustava vjerovanja i njihove integracije u liječenje
• Važnost da se pacijente ne požuruje tijekom konzultacija (bez obzira na zakazani raspored kliničara).

Jedinstvena terapijska doza ne odgovara svima, jer svaki čovjek ima individualne simptome i različitu razinu tolerancije na nuspojave.

Otkrivanje individualnih potreba pacijenata

Ove zaključke podržao je prof. David Castle (Sveučilište u Melbournu, Australija), koji je nastavio raspravu o strategijama liječenja koje bi pomogle u otkrivanju potreba pacijenata.  Naglasio je da jedinstvena terapijska doza ne odgovara svima, jer ljudi imaju individualne simptome i različitu razinu tolerancije na nuspojave. Stoga su algoritamski pristupi liječenju ograničeni i liječnici moraju individualizirati pacijentove mogućnosti liječenja. Sukladno tome, nedavni dokazi ukazuju da trenutni psihogenomski testovi mogu vrlo malo doprinijeti liječenju depresije. Umjesto toga, liječnici se moraju pouzdati u pažljiv odabir lijekova te pratiti terapijske učinke i nuspojave, a pacijenti trebaju sudjelovati u izboru liječenja.

Liječnici se moraju pouzdati u pažljiv odabir lijekova te pratiti terapijske učinke i nuspojave, a pacijenti trebaju sudjelovati u izboru liječenja.

Prema prof. Castleu, odluke o izboru antidepresiva uključuju:

• Prethodni odgovor pacijenta i/ili drugih članova obitelji
• Učinkovitost antidepresiva u odnosu na specifične simptome važne pacijentu
• Specifična podnošljivost lijeka za pojedinog pacijenta
• Liječnici također moraju obratiti pozornost na prisutnost miješanih stanja, jer nepravilno liječenje istih može znatno pogoršati pacijentovu situaciju

Zajedničko odlučivanje

Predstaviti mogućnosti, razumjeti što pacijent očekuje i želi, a zatim pomoći pacijentu da donese odluku

Bilo koji lijek ili drugi tretman će biti učinkovit samo ako ga pacijent redovito uzima, tako da liječnici moraju raditi s pacijentima na otkrivanju njihovih potreba i očekivanjima od liječenja kako bi riješili njihove probleme, a pacijent se pridržavao terapije. Prof. Castle se stoga zalagao za zajedničko odlučivanje o liječenju antidepresivima: predstaviti mogućnosti, razumjeti što pacijent očekuje i želi, a zatim pomoći pacijentu da donese odluku na temelju toga..

Edukativnu financijsku podršku za ovu sekciju omogućio je SERVIER.

Za više informacija o zajedničkom odlučivanju i individualnom postavljanju ciljeva u liječenju VDP-a posjetite Funkcionalni oporavak u depresiji: činimo li ispravnu stvar u liječenju depresije?  na Progress in Mind Hrvatska.