Ishodi liječenja shizofrenije - što je bolesnicima važno?

Potrebe, očekivanja i osobna iskustva bolesnika i njihovih njegovatelja mogu se razlikovati ovisno o stadiju bolesti. Za primjer uzmimo prvu psihotičnu epizodu (PPE) nasuprot kroničnoj shizofreniji. Osoba koja doživi PPE može izraziti nadu da će se vratiti na premorbidno stanje, dok osoba koja pati od kronične shizofrenije naglašava želju za smanjenim brojem relapsa⁴.

Kliničari i bolesnici donose različita, ali podjednako važna, znanja i ekspertize u proces donošenja odluka o liječenju i skrbi

Zajedničko odlučivanje je postupak u kojem kliničari i bolesnici zajedno rade na donošenju odluka o liječenju i skrbi na temelju kliničkih dokaza i želja informiranih bolesnika.⁵ U središtu procesa zajedničkog odlučivanja je spoznaja da kliničari i bolesnici donose različita, ali jednako važna, znanja i ekspertize u proces. Zajedničko odlučivanje može dovesti do boljih odluka, poboljšanja zdravlja i poboljšanih ishoda te do efikasnije raspodjele resursa liječenja.

Dr. Brissos je predstavila podatke o podgrupama bolesnika koji su procjenjivali različite ciljeve liječenja; dok je „Klinički fokusirana“ grupa prioritet davala smanjenju simptoma bolesti i hospitalizacija, „Funkcionalno usmjerena“ grupa je davala prednost poboljšanju odnosa s obitelji i prijateljima te povećanom interesu za hobije, školovanje ili rad.⁶

Različiti prioriteti mogu utjecati na izbor liječenja, što se doista i odražava u kliničkim smjernicama u kojima se navodi da farmakološke i psihosocijalne intervencije trebaju biti prilagođene ciljevima, potrebama, sposobnostima i okolnostima pojedinca.⁷

Dr. Brissos je zaključila kako dublje razumijevanje načina na koji bolesnici određuju ciljeve liječenja može pomoći u boljem angažmanu bolesnika oko vlastitog liječenja i povećanju zadovoljstva sa skrbi.

Prof. Rajiv Tandon, sa sveučilišta Western Michigan University College of Medicine, Michigan, SAD, predstavio je podatke ispitivanja u kojem su bolesnici bilježili svoja iskustva o nuspojavama antipsihotika.⁸

U ispitivanje je bilo uključeno ukupno 435 sudionika iz zemalja EU te iz zemalja koje nisu članice EU. Najčešće prijavljene nuspojave koje su pacijenti učestalo iskusili kod primjene antipsihotika druge generacije bili su „osjećaj pospanosti tijekom dana“, „poteškoće sa spavanjem“, „suha usta” i “osjećaj drogiranosti poput zombija”.

Nuspojave koje bolesnici doživljavaju kao ometajuće, ozbiljno utječu na sve mjerene aspekte funkcioniranja bolesnika: fizičke, socijalne, emocionalne i profesionalne

Nuspojave koje su pacijenti percipirali kao ometajuće, poput uzbuđenja, sedacije, poremećaja metabolizma (debljanje) i endokrinih poremećaja (problemi s uživanjem u seksu), značajno su utjecale na funkcioniranje i emocije pacijenta. Ocjene između 50 i 70, na vizualno analognoj ljestvici od 0 do 100, pokazale su ozbiljan utjecaj na sve mjerene aspekte funkcioniranja bolesnika: fizičke, socijalne, emocionalne i profesionalne. Također, kvaliteta života bila je lošija kod bolesnika s većom učestalošću nuspojava.

Prof. Tandon završio je svoj govor naglašavajući važnost sagledavanja perspektive bolesnika prilikom procjene utjecaja nuspojava antipsihotika.

Individualizacija svih tretmana - i farmakoloških, i nefarmakoloških - može potencijalno pomoći bolesnicima u postizanju bolje kvalitete života

Ljudi koji žive sa shizofrenijom imaju lošiju kvalitetu života od zdravih pojedinaca, te se njihova kvaliteta života dodatno pogoršava napredovanjem bolesti.^9,10 Stoga je prevencija relapsa, koja dovodi do funkcionalne remisije, prvi korak u postizanju bolje kvalitete života, navela je doc. Diane McIntosh, University of British Columbia, Vancouver, Kanada. Tijek bolesti u shizofreniji je heterogen.¹¹ Kvaliteta života uključuje i subjektivne i objektivne komponente, a postoje različiti pogledi na optimalnu kvalitetu života među različitim dionicima - bolesnicima, obitelji i liječnicima. Dr. McIntosh naglasila je da individualizacija svih tretmana - i farmakoloških, i nefarmakoloških - može potencijalno pomoći bolesnicima u postizanju bolje kvalitete života.

Što je medicina temeljena na dokazima? S tim pitanjem započeo je svoje predavanje prof. Leslie Citrome, New York Medical College, Valhalla, New York, SAD. U daljnjoj elaboraciji koncepta "medicine temeljene na dokazima", profesor je naveo da integrirajući pojedinačnu kliničku ekspertizu s najboljim raspoloživim vanjskim kliničkim dokazima iz sustavnih preglednih radova ¹², dolazimo do "kliničke prakse utemeljene na dokazima" - pristup odlučivanju u kojem kliničar koristi najbolje raspoložive dokaze, te u suradnji s bolesnikom pronalazi najbolju opcije koja tom bolesniku odgovara.¹³

Kao što je prikazano u studiji Clinical Antipsychotic Trials of Intervention Effectiveness (CATIE) ¹⁴, nepodnošljivost lijekova bio je jedan od glavnih razloga prekida terapije antipsihoticima.

Učinak bilo koje nuspojave bolesnici i kliničari mogu različito tumačiti. Veća je vjerojatnost da će na suradljivost bolesnika više utjecati nuspojava koja bolesniku stvara probleme, dok kliničar više može biti zabrinut za nuspojavu koja predstavlja fizičko oštećenje. ¹⁵

Razumijevanje relevantnih znanstvenih dokaza zahtijeva procjenu veličine učinka i u tu se svrhu često koriste osnovni statistički pojmovi poput broj osoba koje treba liječiti (eng. number needed to treat, NNT) i broj osoba kojima se škodi (eng. number needed to harm, NNH).

NNT za odobreno liječenje u psihijatriji je uglavnom mali. Na primjer, potrebno je liječiti dvoje do pet pacijenata sa shizofrenijom da bi se vidjelo da će jedan pacijent imati korist od 40% smanjenja rezultata na Psychiatric Rating Scale ili da će se klasificirati kao "značajno poboljšan" na CGI-S skali, a da se ne koristi placebo.¹⁶

Međutim, vrijednosti NNH za specifične nuspojave u odnosu na placebo variraju mnogo više od NNT-a za mjere učinkovitosti u odnosu na placebo. To znači da isti lijek može imati vrlo različite NNH, za različite nuspojave poput debljanja, somnolencije i akatizije.

Ne postoji univerzalni lijek

Heterogenost u odgovoru na liječenje kod bolesnika zahtjeva mogućnost izbora liječenja kako bi se povećala mogućnost pronalaska odgovarajućeg liječenja za određenu osobu - ne postoji univerzalni lijek i pristup liječenju, rekao je prof. Citrome.

Paul Gionfriddo, predsjednik i izvršni direktor Mental Health America, SAD, predstavio je rezultate koji su dobiveni pomoću on-line probirnog testa za psihoze, koristeći Prodromalni upitnik (eng. Prodromal Questionnaire, PQ-B), samoprocjenski probirni test za procjenu rizika od razvoja psihoze. Od gotovo 300 000 osoba koje su ispunile upitnik u razdoblju od 2017. do 2018., 73% njih je imalo „mogući“ rizik od razvoja psihoze. U toj skupini, većina ispitanika je bila mlađa od 25 godina, s dohotkom nižim od medijana te ih je manji broj imao zdravstveno osiguranje.

Nakon probirnog testiranja, ispitanici su izrazili potrebu za informacijama o mentalnom zdravlju; radne listove/aplikacije o vještinama suočavanja; mrežni/mobilni program za praćenje zdravlja i simptoma bolesti; upućivanje zdravstvenim radnicima ili osobama koje su preboljele i oporavile se od bolesti; i na kraju telefonske brojeve za neposrednu podršku oboljelima. Kao odgovor na ove rezultate, Mental Health America napravio je centar za online podršku, s prijedlozima personaliziranih intervencija za oporavak, temeljem rezultata probirnih testova

G. Gionfriddo naglasio je potrebu da se preispita greška koja nastaje kad se samo jedna perspektiva ili tradicionalna klinička skrb uzima u obzir. Dodatno je naglasio važnost slušanja bolesnika i davanja povjerenja bolesnicima da kažu što žele i kada to žele.

Financijsku podršku za ovaj satelitski simpozij omogućio je H. Lundbeck A/S.