Ključne odrednice i prioriteti zdravstvenih politika vezano uz mentalno zdravlje nakon 2020. godine

Prilike u razdoblju nakon pandemije bolesti COVID-19

Promicanje suradnje i shvaćanje važnosti prevencije i upravljanja rizikom svojevrstan su prioritet u smislu omogućavanja najučinkovitijeg i najisplativijeg korištenja ograničenih sredstava

Bolest COVID-19 ugrozila je dostupnost i mogućnosti pružanja usluga, no istovremeno nudi mnogobrojne prilike i naglašava važnost međusobne povezanosti zdravstvenih, ekoloških, društvenih, gospodarskih i političkih odrednica skrbi te je posebice istaknula postojeće vrline snažne prilagodljivosti i kreativnosti.

Trenutačno okruženje u okvirima kojega se pruža skrb za mentalno zdravlje vrlo je izazovno te se sastoji od ogromnih potreba i ograničenih sredstava. Inovativna rješenja za proširenje dostupnosti i olakšanje pristupa skrbi, kao što su pristupi pružanja usluga elektroničkim putem, u konačnici mogu dovesti do učinkovitijih usluga uz smanjenje troškova skrbi. Promicanje suradnje i shvaćanje važnosti prevencije i upravljanja rizikom svojevrstan su prioritet u smislu omogućavanja najučinkovitijeg i najisplativijeg korištenja sredstava..

Budući smjer inicijativa u području mentalnih bolesti

Cilj postizanja vrhunskih standarda skrbi, osposobljavanja, to jest obrazovanja i istraživanja u području mentalnih bolesti

Predsjednik EPA-e Philip Gorwood (bolnica „Sainte-Anne”, Pariz, Francuska) odredio je smjer EPA-e u pogledu politika za mentalno zdravlje nakon 2020.: 

„Ujedinjenje, dijeljenje i osnaživanje stručnih, znanstvenih sposobnosti, kao i sposobnosti utjecanja i oblikovanja važnih politika, u svrhu postizanja vrhunskih standarda skrbi, osposobljavanja, to jest obrazovanja i istraživanja u području mentalnih bolesti diljem Europe”.

Ključna prioritetna usmjerenja su:

• glas – zastupanje zajedničkih vrijednosti i stavova psihijatrijske struke u Europi
• znanje – pružanje platforme za stručno osposobljavanje i dijeljenje znanja
• održivost – povećanje osviještenosti društva proširenjem djelokruga EPA-e.

EPA već sudjeluje u brojnim kliničkim i istraživačkim projektima, uključujući „Mapping Mental Health care in Europe” („Pregled skrbi u području mentalnih bolesti u Europi”) i projekt „Value of Treatment” („Vrijednosti liječenja”).

Glas obitelji pogođenih mentalnim bolestima

Obiteljima je potrebno više informacija, emocionalna i financijska podrška te privremena pomoć u njezi i skrbi za bližnje

Miia Männikkö (predsjednica Europskog saveza udruženja obitelji pogođenih mentalnim bolestima – EUFAMI) objasnila je da EUFAMI¹, savez koji se sastoji od 39 organizacija članica u 24 zemlje, nastoji postati predstavnik obitelji pogođenih mentalnim bolestima u Europi. 88 % članova obitelji traži više informacija, 83 % traži emocionalnu podršku, 78 % traži privremenu pomoć u njezi i skrbi za oboljele, a 62 % traži financijsku podršku.

Za te je obitelji u smislu budućih politika potrebno uključiti sljedeće elemente:

• praćenje općeg stanja i vremena utrošenog na njegu i skrb
• obrazovanje u svrhu boljeg razumijevanja mentalnih bolesti
• emocionalnu podršku
• povremenu pomoć u njezi i skrbi
• financijsku podršku.

Pouke intervencija u zemljama s niskim/srednjim dohotkom

Skuplje rješenje nije uvijek bolje niti učinkovitije

Ricardo Araya (King’s College, London, Ujedinjeno Kraljevstvo) predstavio je iskustva stečena u okvirima inicijativa u zemljama s niskim/srednjim dohotkom. Usluge je moguće pružati putem dijeljenja i koordinacije pojedinih zadataka bez specijaliziranih ljudskih resursa. U Zimbabveu je provedena psihološka intervencija unutar sustava primarne zdravstvene zaštite u obliku programa „The Friendship Bench” („Temelji prijateljstva“) koja je dovela do značajnog smanjenja vrijednosti na skalama depresije (upitnik PHQ9) u usporedbi s kontrolnim skupinama.²

Skuplje rješenje nije uvijek bolje niti učinkovitije. Intervencije za liječenje depresije u žena s niskim prihodima u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Čileu koje su provodili nemedicinski zdravstveni radnici dovela je do oporavka u 70 % bolesnika unutar 6 mjeseci nasuprot 30 % pri uobičajenoj skrbi.³